Pojam kulturna baština relativno je nov. Po prvi put, tek na nekoliko mjesta, pojavljuje se 1954. god. u Haškoj konvenciji za zaštitu kulturnih dobara u slučaju oružanih sukoba. U učestaliju upotrebu ulazi 1972. god. donošenjem UNESCO-ve Konvencije o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine. Daljnju afirmaciju pojam dobiva posljednjih dvadesetak godina i to donošenjem Konvencije o zaštiti podvodne kulturne baštine iz 2001. god. i Konvencije o zaštiti nematerijalne kulturne baštine iz 2003. god.[1]
Prema Interpret Europe interpretacija baštine podrazumjeva strukturiran oblik neformalnog učenja specijaliziran u komuniciranju značenja nekog mjesta njegovim posjetiteljima. Pritom interpretacija uspostavlja vezu između posjetitelja i onog što oni mogu otkriti na baštinskom lokalitetu poput prirodnog rezervata, povijesnog lokaliteta ili muzeja.[2]
Hrvatska je turistička zemlja bogate kulture baštine koju smo dobili u naslijeđe od prethodnih generacija. On što smo baštinili vrijedilo bi sačuvati i predstaviti javnosti kako bi ono bilo prepoznato, vrednovano i predstavljeno svima koji su s njom u doticaju.
Turistički vodiči važna su karika turističke ponude, hodajuće enciklopedije koje stranim i domaćim posjetiteljima predstavljaju i kulturnu baštinu. Što su vještiju u svom poslu, što umješnije pripovijedaju to će gosit ponijeti priču kao trajnu vrijednost i nematerijalni suvenir.
Profesionalna pripovjedačica i dramska pedagoginja Jasmina Žiljak-Ilinčić u sklopu projekta „Sijela s guvna“ – umijeća pripovijedanja u ruralnom turizmi dijelila je iskustva, educirala i osnaživala turističke vodiče kako korištenjem „starih“ i priručnih alata – glasa, jezika i tijela – ispričati i interpretirati priču o kulturnoj baštini. U nastavku donosimo Jasminine impresije s edukacije.
Piše: Jasmina Žiljak Ilinčić
Izuzetna mi je čast i zadovoljstvo što su turistički vodiči interpretatori baštine prepoznali moj dugogodišnji rad i važnost storytellinga u interpretaciji naše bogate baštine. Udruga turističkih vodiča “Mihovil” iz Šibenika pozvala me da kao edukatorica sudjelujem u projektu “Sijela s guvna” – umijeće pripovijedanja u ruralnom turizmu. Edukacija je kreirana posebno za taj projekt, trajala je pet mjeseci i kroz to vrijeme upoznala sam divne ljude i vrijedne interpretatorice baštine koje su aktivno sudjelovale i uživale u edukaciji.
O čemu smo sve govorili i čega smo se dotaknuli?
Edukacija je obuhvatila glas, govor, artikulaciju, pravilno disanje, položaj tijela i oslobađanje straha od javnog nastupa. Pokrila je hrvatske legende i mitovi u interpretaciji baštine, rad na tekstu, memo tehnike u pripovijedanju i suvremene tehnike pripovijedanja. Radili smo na dramatizaciji narodne priče i upotrebi tradicijskih predmeta kao inspiraciji za pripovijedanje. Praktičnu i terensku nastavu odradili smo uz smijeh i druženje, sklopila su se nova prijateljstva i stvorili planovi za buduće suradnje. Neprocjenjivo.
Kroz pet mjeseci edukacije uživala sam u osjećaju buđenju svijesti o značaju i koristima pripovijedanja u raznim djelatnostima jer “svi smo mi bića satkana od priča.”
Zahvalna sam Udruzi turističkih vodiča „Mihovil“ iz Šibenika na ukazanom povjerenju i veselim se našim šalicama priče i budućem zajedničkom stvaranju lijepe priče.
Polaznice edukacije Alenka, interpretatorica baštine iz Splita koja je s dvije kolegice svake subote putovala u Šibenik dijeli impresije na poveznici: https://vodici-sibenik.hr/blog/vridilo-je-42.
Autor naslovne fotografije je Srđan Tutić.
[1] Dr. sc. Trpimir M. Šošić: Pojam kulturne baštine – međunarodnopravni pogled, Zbornik radova Pravog fakulteta u Splitu, god. 51, 4/2014., str. 833. – 860.
[2] Interpretacija baštine kao alat za razvoj tematskih šetnji, Grad Zadar, Kneževa palača, lipanj 2021. god.