Dan Vilinskog tkanja
Dan je počeo rano jer je iza osam sati trebalo biti u Splitu gdje su Martina i Jasmina imale dogovoren intervju s radijskim novinarom i voditeljem Mladenom Vukovićem na frekvencijama Radio Splita. Snimka intervjua može se poslušati na linku Vilinskog tkanja.
U deset sati čekala nas je vođena tura po Dioklecijanovoj palači, rezidenciji za odmor od 30 000 kvadrata. A tko bi nas bolje mogao provesti palačom no Dioklecijanova supruga Priska, rimska patricijka? Bilo nam je ugodno u Priskinom društvu, saznali smo ono što iz povijesnih i drugih izvora znaju mnogi, ali Priska nam je povjerila i svoje vlastite osjećaje prema caru i njihovom zajedničkom životu. Priska je i dobra domaćica. Pogostila nas je finim slasticama koje su bile uvertira u ručak kojim nas je u restoraju Dujkin dvor počastila Jasmina i hvala joj. Svatko je pod zubima i na nepcu osjeti okuse i mirise za koje se odlučio iz menija a sve je dobro leglo na travaricu, višnjevaču, čašu vina i slatki zalogaj.
A sat kuca, nije se osvrtao na naše želje za okrijepom u moru, odmorom ili predahom. Posjetili smo Atrij Galerije umjetnina da osjetimo prostor i dogovorili smo se za probu dva sata prije samog početka večernjeg programa koji je dogovoren u suorganizaciji Društva hrvatskih pripovjedača i Gradske knjižnice Marka Marulića iz Splita.
I pripovjedačka srca i priče su otkucavale svoj ritam i trenutak povratka u prostore Atrija bio je sve bliži. I trenutak susreta sa splitskom publikom sve kraći i nije bilo uzmaka, ali jedni za druge i svaka priča sa svojim pripovjedačem bili su s nama od početka do kraja.
Četvrt do osam pred splistku publiku izašli smo zajedno. Zapalili smo lučicu u fenjeru i pripovijedanje je moglo poći. S pričom o Najotmjenijem zmaju Juri publiku je osvojila Jelena, svjetlo je preuzela Sandra i sve povela u svijet čarobnih formula gdje mladi princ biva zatočen u liku žabe, Ivana nas je odvela u davno doba kad voda nije curila na svakom koraku i kad su živjele vodonošice i vodonoše, Marijana nas je dovela do svete rijeke života a Sanja i Željana ispričale su priču o Tihoj ženo, svjetlo se prenosilo dolje do Elizabete koja nas je odvela među svijet selkia i Žene tuljanice a svjetlo je preuzela Andreja i ponijela nas na vruć pustinjski pjesak a Ivana vratila među pređe, vile i mudru Proždrlicu.
Noće se nad Atrijem lagano spuštala, ptice su otplesale svoj ples a živa riječ je i dalje trajala dodirujući srca svih koji su to večer odvojili vrijeme i prepustili se priči. Martina je nastavila s Mudrom ženom koju kralj na kraju prihvaća kao sebi ravnoj a Jasmina nas odvela do čovjeka i kita i mora i srca i tad zgasnu svjetlo i utihnu riječ, ali na kratko.
Splitska publika bila je za poželjeti i zavrjeđuje duboki naklon. Vjerujemo da je svaki slušatelj dobio svoju priču, svoju sliku i da je nosi sa sobom za dane koje slijede.
A mi, članovi Društva umorni, no sretni za potvhat i projekt koji smo realizirali prepustili smo se večeri i nismo dozvoili da nas u tom trenutku išta osim radosti omete.
A već sutra, ako ono postoji, čekale su nas nove priče i povratak kući.
Hvala svima koji su nam te večeri bili od pomoći i Mariju i Alenu i Renati i Cviti Anandi koja nas je iz prvog reda slušala, fotografirala i snimala i profesionalnom fotografu Srđanu koji je zabilježio čarobne trenutke naših nastupa, prijateljima koji su nas došli podržati, cjelokupnoj publici i vozaču Josipu. Hvala svima!
Veliko bravo za sve članove Društva hrvatskih pripovjedača i one koji su bili u Splitu i one koji su nas pratili iz pozadine.
