Andrejine pripovjedne crtice

Iz pera naše kolegice pripovjedačice Andreje Krenek stižu nam dvije crtice o nastupima i iskustvima pripovijedanja u Biogradu na Moru i Splitu.

Piše: Andreja Krenek

16.7. u Biogradu na Moru, u sklopu Biogradskog ljeta, održana je večer pripovijedanja „U zagrljaju priča“. Pronašla sam najavu na društvenim mrežama i došla podržati pripovjedačice i pripovjedače Ninu Dokoza, Jadranku Dunatov, Ivu Marinović, Željanu Buljat, Sanju Grginu, Ivanu Zrilić i Damira Firšta.

Divan je bio zagrljaj pripovjedačica i njihov poziv da im se pridružim i na pozornici. Iskreno, nisam mislila pripovijedati, premda sam bila u pripremama za pripovijedanje, no divna, podržavajuća publika željna priča i priče koje su se nizale jedna za drugom, tako spontano me očarala i izašla sam i ispripovijedala priču. Srce mi se ispunilo radošću, srećom, zadovoljstvom.

Opušteno druženju s publikom nakon pripovijedanja je bio veliki bonus koji mi je još jednom potvrdio da su ljudi željni priča, da priče pronalaze put do srca velikih i malih, do onih koji su spremi primiti ih i poslušati.

Na malenom trgu uz ruševine bazilike Sv. Ivana Evanđeliste dogodilo se čudo.

Divno, divno iskustvo.

Pripovijedanje u Splitu, 25.7., „Vilinsko tkanje“, u Galeriji umjetnina Split je za mene, a mislim i ostale pripovjedačice, bio veliki izazov. Radovala sam se, i pomalo pribojavala, jer velika je to odgovornost nastupiti na Splitskom ljetu.

Druženje s kolegicama, zajednička priprema, onaj huk i ruka u ruci ispunjava.

Iskreno, bilo me strah, jesam li dorasla zadatku, mogu li to? Priče su tekle, moj strah je rastao, a kad sam preuzela fenjer i ruke su se tresle, a onda je krenula priča.

Bila sam u priči, vjerujem da sam i publiku odnijela u pustinju i da su putovali sa mnom i bilo nam je lijepo. Čarolija je nastala i ispreplelo se sada s onda, ovdje i sada s iza sedam brda i nekad davno. Sve je bilo moguće.

Sretna sam što sam sudjelovala i pripovijedala, poseban je osjećaj biti u tako divnom prostoru s publikom željnom novih iskustava.

Nije važno ni mjesto ni vrijeme, već otvorena srca slušatelja i pripovjedača koji će pričom nahraniti duše.