Piše: Ivana Šalinović
Jedne sparne nedjelje uputilo se jedanaest kreativnih pripovjedačica na svoju prvu zajedničku pustolovinu u srce Dalmacije, u naš predivan Split. Dozvalo nas Splitsko ljeto, a mi se, kao prave mornarice, nismo mogle ne odazvati sirenskom pozivu, iako smo se pobojale da se neka od nas ne bi utopila kada smo toćale noge tijekom noćnog kupanja i kada se jedna borila protiv zmajeva, pardon, splitskih osa, ali koliko nas je došlo, toliki broj je bio i na odlasku, iako je bog prijevoza Flixbus htio da par nas satima luta bespućima autobusnih kolodvora, ali nismo se dale.
Dva dana druženja i proba proletjela su u čas, jedan tren slijedimo Mirjanu u crvenom fići[1] (stalno nas je šest, i ako automobilska industrija želi neko sponzorstvo ponuditi, mi smo za, Mirjana i Ilija dobivaju proviziju) i slušamo ju dok opisuje kako su težaci gradili Split 3 (nije im ni loše bilo, jer svaka cesta vodi na more, pa gdje to ljudi moji još ima) a već sljedeći vraćamo se u doba Dioklecijana i njegova žena Priska nas vodi po palači i priča o tome kako se nadmudrivala sa svojim mužem, jer ona je htjela lijepo uživati u Rimu u kazalištu i termama a njemu je bilo zanimljivije saditi kupus ispred palače (hm, možda je znao da će 1700 godina kasnije doći ovakva recesija, pa je htio da narod bude spreman). Mi nismo probale splitski kupus, već smo se gostile pizzama i šteta je što neke pizzerije ne dostavljaju u druge dijelove Hrvatske, ali tko zna, ako ih zamolimo lijepo, možda se i predomisle.
No, vrhunac našeg putovanja dogodio se u ponedjeljak navečer kada smo se u muzeju okupile u našim najfinijim pripovjedačkim opravicama te fenjerem svaka od nas osvjetljavala put (godine su nas stigle, pa nismo baš po mraku dobro vidjele) do pozornice i dale sve od sebe kako bi pokazale što je to pripovijedanje i kako svaka od nas živi za to. Neke su pričale o kraljevima, neke o mudrim/tihim ženama, neke o tuljanicama, neke o divovima, neke o srcima, svaka nešto različito, ali kao uvijek sve za jednu, jedna za sve i uspjele smo svojim vilinskim tkanjem isplesti mrežu i baciti ju na publiku a mi se nadamo da smo ih dovoljno začarale da nas zovu opet i dogodine.
[1] Crveni fićo u vlasništu je Ilije, koristi se u turističke svrhe, registriran i u voznom stanju.