Polazak
Dan i Zora su se pozdravljali i željeli jedno drugome mirne snove i dobar dan a članovi Društva su poput zraka sunca bili usmjerenje jednom cilju – Splitu. Kombi je oko šest krenuo iz Varaždina gdje se vozaču Josipu pridružila Koprivničanka Jelena. Iza osam, na parkiralištu iza zgrade INAe, priključile su se Ivana Z. Elizabeta, Andreja i Marijana. Istovremeno s Paga se prema Splitu zaputila Martina a iz Vrgorca Ivana Š.
Nakon više sati na asfaltu pod zvukovima kotača stigli smo do Zadra gdje su se ukrcale Sanja i Željana. A do tada smo već i ogladnjeli pa smo na putu do Čavoglavih, gdje smo trebali pokupiti Sandru, svratili na ručak. Odmor i okrjepa dobro su nam došli. I ti zadnji kilometri puta činili su nam se duži nego što su stvarno bili, ipak, stigli smo do Solina i do hostela. Nakon kratke pauze čekala nas je vođena tura po Split III – Trstenik po kojem nas je provela Mirjana.
Nakon šetnje po Trsteniku čekalo nas je kupanje na Bačvicama što u moru što u pivu ili vinu a potom put Solina i negdje oko ponoći, tad bit će i vile idu spavati, otišli smo put soba u potrazi za odmorom, jer sljedećeg dana nas je čekao taj dan, dan Vilinskog tkanja, dan susreta priča, pripovjedača i publike (slušatelja).
Treba napomenuti da je većina članova Društva ,što prije puta ili tijekom putovanja i boravka u Splitu, bila suočena s izazovima: od alergijskih reakcija, sunčanice, bolova, posjate hitnoj, autobusa koji je ostavio putnika, itd. Zaključili smo da su to sve pripovjedačke kompetencije.
A kako je bilo na dan Vilinskog tkanja čitajte u jednom od budućih članaka …
