Piše: Marijana Mrvoš
Jedna od prvih priča koje su me na mom pripovjednom putu dotaknule bila je Priča o plavom kaputu. Priča je židovskog porijekla a u braće Grimm srećemo se s inačicom pod imenom Kraljevski krojač. Priča je do mene doputovala preko sedam gora i mora iz Australije od pripovjedačice Jennie Cargill-Strong.
I kako su se, i gdje Hlapić, malen kao lakat i veseo kao ptica, i Priča o Plavom kaputu sreli?
2013. godine na jugo-istočnoj strani ŠRC Bundek, u Zagrebu, u čast obilježavanja 100 godina Čudnovatih zgoda šegrta Hlapića zasađena su „drva prijateljstva“ koja su od tad poodrasla i daju lijep hlad za čitanje, odmaranje i razmišljanje.
Od 12. svibnja 2022. godine mladi hrastovi dobili su nastavak priče. DV „Zapruđe“, njihova odgajateljica mentorica Ljiljana Ivković, Uprava šuma Podružnice Zagreb i drugi dionici projekta „Čitaj u sjeni hrastova“ pomogli su u kreiranju novog sadržaja. Prostor je obogaćen klupama i kućicom za knjige. Police kućice popunila su bajkama, slikovnica i pričama djeca iz podružnica DV „Zapruđe“ (Baburičina, Vankina i Središće) te ujedno sudjelovala u programu otvorenja. Kućicu za knjige, od hrastovog debla, spretnim i vještim rukama napravili su radnici Uprave šuma Podružnica Zagreb.
Tamo gdje su knjige tamo su i priče. Tamo gdje su priče nađe se i pripovjedač koji svojim umijećem kovanja riječi i stvaranjem slika slušatelje povede na vlastito maštovito putovanje.
Djeci, četiri predškolske skupine, i odraslima koji su prisustvovali otvorenju kućice za knjige, oživjela sam Priču o plavom kaputu. Zajedno smo krojili razne odjevne predmeta sve dok nismo iskrojili priču.
Hodajući kroz priču stvorili smo intimni susret jedni s drugima kao i s dječakom, njegovom mamom i djedom koji je znao izrezati najbolje dijelove i od najboljih dijelova sašiti novo što je obogaćivalo dječakov život.
Usmena predaja – umjetnost pripovijedanja, art of storytelling – ima tu nevjerojatnu moć da potakne slušateljevu maštu tako da mu slike nisu prikazane kao na filmskom ili TV ekranu, nisu fiksne kao tekst u knjizi a i ne izgovara ih glumac na pozirnici već ih pripovjedač, korištenjem najstarijih alata – glasa, jezika i tijela – stvara u trenutku dok oživljava priču.
Slušajući i bilježeći pripovjedačev glas i jezik, promatrajući njegovo tijelo i geste slušatelj s pripovijedačam ostvaruje vrlo blizak, intiman odnos. Neke priče ga dotaknu odmah a druge, zasađene duboko u nutrinu, čekaju pogodan trenutak da se pokažu i priteču mu u pomoć.
Priče su se od davnine pripovijedale u zajendicama. Kroz priče se prenosilo znanje, mudrost, dobivali su se uvidi u život kako se nositi s problemom u sebi i u okruženju, zabavljao se, opuštalo i osnaživalo.
I na Bundeku, okupljeni oko projekta „Čitaj u sjeni hrastova“, mali i veliki sudionici, pridonijeli su stvaranju zajedničke priče.
Kućici za knjige želim obilje posjetitelja koji će kućicu čuvati, iz nje posuđivati i čitati knjige, vraćati ih i/ili donositi nove. Priče će putovati od jednog do drugog srca i stvarati zajednicu čitatelja i ljubitelja priča koja ih čekaju u kućici za priče na Bundeku.
Zahvaljujem se Tatjani Đuričić Kuric, stručnoj suradnici za odnose s javnošću pri Upravi šuma Podružnica Zagreb na naslovnoj fotografiji.
