Biokovska vila

S putovanja se najčešće vratimo puni utisaka i priča koje prepričavamo članovima obitelji i prijateljima a sad zamislite da vam lokalnu legendu ili priču o materijalnoj ili nematerijalnoj baštini ispripovijeda pripovijedač/ica ili vila ili oboje.

Biokovska vila, Agata, je licencirani turistički vodič i pripovijedanje je dio njenog posla. Kroz praksu i edukaciju shvatila je da pripovijedanjem posjetiteljima i gostima daje izuzetan dar – priču jer priča, progovarajući univerzalnim jezikom, ostaje u sjećanju, putuje bez putovnica i inih dokumenata, i ništa, i nitko je na tom putu ne može zaustaviti.

Agata nam piše o tome kako pripovijedanje utječe na njen posao, turizam i turističku ponudu.

Piše: Agata Ravlić

Čarobna priča na dar

Pripovijedanje je vještina koja je oduvijek postojala  jer kaže se „Na početku bijaše riječ“. Pripovijedanje možemo upotrijebiti gdje god želimo stvoriti  priču koja će biti zapamćena, koju možemo doživjeti ili s kojom se možemo poistovjeti.

Radim kao turistički vodič i obožavam svoj posao. Svoju strast, jednom hobi, pretvorila sam u posao u kojem uživam. Oduvijek sam voljela povijest i zemljopis. U školi mi je bilo teško shvatiti zašto neki smatraju da su to dosadni predmeti. S nestrpljenjem sam čekala sat povijesti jer mi se činilo da svaki put otkrivam nešto novo, i da imam priliku zakoračiti u čaroban svijet prošlosti. Karte su me toliko intrigirale jer su mi odašiljale informaciju da je na njima zapisana neka  tajna. Kako to može biti dosadno?

Magistrirala sam politologiju koja je značajno doprinijela mom sadašnjem poslu a ljubav prema povijesti ju je ojačala. Shvatila sam da učimo o prošlosti da bi mogli lakše razumjeti sadašnjost i stvarati bolju budućnost. Osim toga, povijest je puna priča prekrivenih plaštem zaborava koje jedva čekaju da budu ispričane.

Pa sad… kako tu važnu poruku, nenametljivo, podijeliti s drugima?

Postala sam licencirani turistički vodič. Znam… može nekome zvučati dosadno… baš zbog toga, volim unijeti svježinu u svoj posao i stalno se usavršavati da mogu s radošću otkrivati turistima zanimljivosti iz povijesti. Kao interpretatorica baštine, oživljavam materijalnu i nematerijalnu baštinu i dajem glas nijemim svjedocima davno prošlog vremena.

„Kad učiniš prvi korak sam, ukaže se pravi put“.

Moj istraživački duh doveo me na Prvi hrvatski studiji pripovijedanja u Varaždinu. Pripovijedanje je postalo jako važan alat u turizmu. Zašto? Dobro ispričana priča stvara vezu između gosta i vodiča jer gost tako bolje osjeća i doživljava mjesto koje posjećuje.  Osobna i autentična priča djelovat će na gosa inspirativno, otvorit će mu put za razmišljanje, ali i daljnje istraživanje.  Ako prenesem poruku u koju vjerujem, poruku koju imam u sebi o važnosti prošlosti,  ona će biti bolje zapamćena. Kroz osobni pristup dijelim svoje emocije i svoj osobni odnos prema povijesti.

Intuitivna moć pripovjedača pomaže da se prepoznaju osjećaji gosta i da mu se prilagodi priča. Pripovijedajući, često koristim suvremeni jezik da gost može lakše  doživjeti priču i tada ona postaje „naša“ priča. Tako stvaramo nešto zajedničko. I kad vidim u gosta taj sjaj u oku… uvijek  me prođu trnci.

Na kraju gost od mene dobiva jedan od najvrjednijih suvenira – priču koja će uvijek izazivati lijepe uspomene.