Piše: Marijana Mrvoš
U svom radu pripovjedač se susreće sa širokom paletom pitanja koja kreću od toga jesu li bajke samo za djecu do toga u čemu je, i je li, iscjeliteljska moć priče i pripovijedanja?
Svaki pripovjedač će iz svog iskustva i prakse dati vlastiti odgovor, no vjerujem da se u isječku iz intervjua Alice Walker nalazi srž iscjeljujuće snage priče i pripovijedanja bilo da je priča napisana ili prenijeta oralnim putem.
„Pripovijedanje, znate, ima stvarnu funkciju. Proces pripovijedanja je sam po sebi proces iscjeljivanja, djelomično zato što tamo imate nekoga tko odvaja vrijeme da vam ispriča priču koja za njih ima veliko značenje. Odvajaju vrijeme da to učine jer bi vašem životu dobro došla pomoć, ali ne žele doći i samo vam dati savjet. Žele vam ga dati u obliku koji postaje neodvojiv dio vas. To je ono kako priče djeluju. Priče se razlikuju od savjeta po tome što, jednom kad ih dobijete, postaju tkivo cijele vaše duše. Zato te iscjeljuju (liječe).”
Alice Walker, isječak iz intervjua o njenom radu objavljenom u Common Boundary, 1990. g.
Alice Walker je međunarodno priznata i nagrađivana spisateljica, pjesnikinja i aktivistica. Njen opus obuhvaća sedam romana, četiri zbirke kratkih priča, četiri knjige za djecu i veliki broj eseja i pjesama. 1983. godine ovjenčana je Pulitzerovom nagradom.